Pos'o je dobar, ali para nije laka: Prodaja električnih vozila sve bolja, ali je profit tanak

Ili su kupci ludi ili su proizvođači bezobzirni, trećeg nema. Iako prodaju sve više električnih automobila slavlja nema, jer nema ni očekivane zarade. Proizvodnja baterijskog vozila u prosjeku košta skoro 8.000 eura više od benzinca, pa je zarada logično "tankosava".

Električna vozila sve su prisutnija na evropskim cestama. Broj registracija raste iz mjeseca u mjesec, ponuda modela je raznovrsnija nego ikada, a regulatori nastavljaju gurati tranziciju ka mobilnosti bez emisija. 

Ipak, uprkos ovim pozitivnim pokazateljima, proizvođači automobila rijetko pričaju pozitivno i slave prodajne uspjehe električnih modela. Zašto je to tako?

Proizvodnja EV-a još uvijek je znatno skuplja od klasičnih vozila sa SUS motorima, prvenstveno zbog skupih baterijskih paketa. Litij, kobalt i druge rijetke sirovine ne samo da su skupi, nego su podložni velikim cjenovnim oscilacijama. Kao rezultat, mnogi proizvođači ostvaruju veoma niske ili čak negativne marže na jeftinijim električnim modelima. 

Baterija je najskuplja komponenta električnog vozila, jer čini oko 40 posto cijene vozila. Zato proizvodnja baterijskog vozila u prosjeku košta skoro 8.000 eura više od benzinca. Ako nema svoju proizvodnju, a velika većina, osim Kineza, je nema, cijena proizvodnje je ogromna.

Evropska unija i druge regije postavljaju ambiciozne ciljeve koji proizvođače stavljaju pod ogroman pritisak. Međutim, propisi često ne uzimaju u obzir platežnu moć građana. To stvara raskorak između onoga što industrija mora proizvoditi i onoga što kupci žele i mogu priuštiti.

Brendovi su uložili milijarde eura u razvoj električnih platformi, nove pogone i lanac snabdijevanja. Ipak, ti troškovi se sporo vraćaju jer prodaja još nije dosegla profitabilni obim, posebno u segmentu pristupačnih vozila.

Kineski proizvođači agresivno spuštaju cijene svojih EV modela, što tjera evropske kompanije da odgovore popustima. To dodatno smanjuje profitabilnost sektora koji je već na klimavim nogama. S druge strane, iako neki od evropskih proizvođača prebacuju proizvodnju u Evropu kako bi spustili troškove, to se naravno neće odraziti na krajnju cijenu.

Trenutno se kod nekih paralelno proizvode i konvencionalna i električna vozila, što stvara dvostruke operativne troškove, infrastrukturu, logistiku i marketing. Takva praksa dodatno opterećuje budžete proizvođača u ionako osjetljivom trenutku.

Iako električna vozila imaju budućnost, sadašnjost još uvijek predstavlja izazov. Dok propisi postaju sve strožiji, a ciljevi sve ambiciozniji, proizvođači se suočavaju s realnošću: visoki troškovi, ograničena potražnja i niska profitabilnost. 

Bez snažne industrijske politike i veće ekonomske dostupnosti, ekološka tranzicija rizikuje da postane neodrživa i za proizvođače, a još više za kupce. Čini se da bezobzirnost proizvođača nema granica. Ideja im je izjednačiti marže električnih i vozila sa SUS motorima kako bi bili zadovoljni. Tek tada ćemo gutati knedle.