Tržište smo polovnjaka, tako će zadugo ostati

Skoro 90 posto svih uvezenih i prvi put registrovanih vozila i ove godine su polovnjaci. Kupovna moć je mršava, a novi auti sve skuplji. Nemojmo se zavaravati da će se nešto promijeniti - tržište smo polovnjaka, tako će zadugo ostati.

Četiri mjeseca u ovoj godini sasvim su dovoljna za analizu prodaje novih i polovnih automobila u BiH. Nismo bogzna šta novo naučili, osim da ogromnu prednost i dalje vidimo u uvoznim i često isluženim polovnim četverotočkašima. 

Šta kažu brojke? Od skoro 31.000 ukupno prvi put registrovanih vozila, njih nešto više od 27.000 su polovnjaci. Ostalo su novi automobili, koji u više od 60 posto slučajeva završavaju kod pravnih subjekata. 

Navala uvoza polovnih vozila postaje ponovo trend koji smo prije par godina bili suzbili. Euro 5 standard je minimum za uvoz, a takvih automobila ćete naći već s 2008. godinom proizvodnje, mada se firme i pojedinačni prodavci koji se bave uvozom iz EU, uglavnom drže automobila s godištima između 2010. i 2012. Takvih se najviše uvozi, otprilike oko 42 posto.  

Treba li reći da dizeli i dalje čine glavninu prodaje, i to uglavnom oni iz VW Grupe. Prodavci, ali i kupci najviše vjeruju TDI-u. Ujedno, njih je najviše na tržištu, a i najviše je servisa i dijelova. Ruka po ruku ide, rekli bi, pa nas ne čudi što najviše i dalje na cestama gledamo Volkswagene, Audije, Škode itd.

Tako šansu za razvoj tržišta novih automobila ponovo prepuštamo korištenim vozilima, iako je tanka linija u cijenama, s obzirom da za ozbiljan polovnjak treba istresti ozbiljnu sumu novaca. Pri tome, uvijek trebaju i nove gume i veliki servis i briga oko dizni, EGR-a, dotrajalog akumulatora, starih crijeva i čega sve ne što je dotrajalo na 10 i više godina starim vozilima s poprilično velikom kilometražom. No, interes je jači od matematike. 

A praksa je postala takva da kupci više gledaju po placevima, nego kod privatnih lica. Valjda sumnjaju da oni koji prodaju to rade, jer su detektovali greške, kvarove i potencijalna ulaganja, pa se žele riješiti vozila. Na kraju, izbor je veći na placevima, auta su ušminkana, a i nekakav "papir" dobiju pa se imaju za šta uhvatiti ako dođe do kvarova.  

Da budemo iskreni, ni ponuda novih nije bajka. Nekad se mogao kupiti kompakt za oko 20.000 KM poput Astre H Classic, Hyundaija i30 i niza sličnih modela, ali takvih ponuda više nema ni u arhivi nas što čuvamo stare kataloge i magazine.  

Izbor novih auta za tridesetak hiljada maraka je sužen kao kičmeni kanal. Do četrdeset se nešto i može naći, ali opet treba kompromis. Nova auta su zbog emisionih i sigurnosnih standarda tehnološli sve komplikovanija, pa samim tim i skuplja. 

S druge strane, krediti nisu povoljni, a rata na operativni leasing jeste privlačna, ali kako "našem" čovjeku objasniti da vozilo u tom slučaju neće posjedovati. Polovnjaci ipak nude širinu koja zadovoljava većinu. Zato je jasno da u zemlji čiji standard je veoma nizak, kupovina polovnog automobila ostaje teška realnost i tako će ostati zadugo.