Položen prijemni, preživljen put – hvala mama, hvala Pedjica

Nismo znale hoće li Pedjica izdržati, ali znale smo da moramo stići. Jer prijemni se ne odlaže, a snovi ne čekaju servis.

Majka, Pedjica i drugi upisni rok

Prvi upisni rok prošao je kao ljeto bez sunca. Nisam primljena. Jednostavno – nisam.
Sjedila sam na podu, naslonjena na vrata sobe, gledala u plafon i osjećala kako mi cijeli plan o studiranju, o životu, o meni – curi niz prste. Mama je samo rekla:

„Ne brini, biće mjesta negdje u drugom roku.“

Nisam znala da će nas te riječi uvesti u misiju preko pola Balkana.

Sarajevo, Banja Luka, Niš, Mostar. Raspored kao turneja rock benda, samo bez sponzora i hotela.
Auto – naš stari Peugeot 206CC, nadimkom Pedjica. Kabriolet u duši, al’ u stvarnosti – vozilo koje odavno traži penziju, nove gume i barem jedan ozbiljan servis.

Ponedjeljak – Banja Luka. Utorkom – Niš.
Krenule smo prije zore, sendviči u kesi, termos s kafom i nada da će nas Pedjica izdržati još jednu avanturu.

Negdje pred Beogradom, gužva. A mi – sve sporije. Pedjica više ne vuče. Čak ni nizbrdo.
Mama drži volan kao da time može pomoći motoru da diše. Pogledava instrument tablu. Ništa ne pokazuje. Sve pokazuje.

„Mama, hoće li nam stati auto?“ – pitam, ne da bih saznala, nego da čujem njen glas.

„Neće. Ne brini. Samo nešto... ne vuče. Možda je filter, možda je gorivo, možda nas Bog iskušava…“
Kao da vozi na vjeru i kofein.

Kamioni nas obilaze. Autobusi nas blago sviraju. Biciklista, da ga je bilo, i on bi nas prošao.
Ali – stati nismo mogle.
Zvati šlep? Nemamo novca.
Ostati na putu? Nema gdje.
Odustati? Nije opcija.

Nastavile smo.
Polako.
U tišini.
Uz molitvu da neće ispod nas nešto zakucati, puhnuti ili planuti.

Na kraju – stigle. Zakazala sam prijemni. Mama je sela na trotoar ispred fakulteta i rekla:
„E sad neka im padne na pamet da te ne prime.“

Primili su me. Medicinski fakultet u Banjaluci.

Učim. Radim. Ponekad gladujem između predavanja i noćne smjene. Ali svaki ispit, svaki uspjeh, ima prizvuk starog volana u maminim rukama i podrhtavanja Pedjice dok se penje na brdo
Nije Pedjica bila kvarna – to smo bile mi. Istrošene, ali uporni dijelovi jednog velikog sna.
I možda nismo znale gdje će nas put tačno odvesti, ali smo znale – da nema druge nego ići.

Jer kad majka vozi, svijet se pomakne.

Ispričajte Svoju Priču i Osvojite Nagradu!

Svako od nas nosi jedinstvene priče – neke su inspirativne, neke uzbudljive, neke poučne, a neke jednostavno nevjerovatne. Zato na našem portalu otvaramo prostor za naše čitaoce, da podijelite svoja iskustva, anegdote i avanture sa širom publikom!

Bilo da ste doživjeli neobičnu situaciju na putovanju, imate priču koja će nasmijati ili dirnuti srca drugih, ili želite podijeliti neko iskustvo iz svakodnevnog života – sada imate priliku da vaš glas bude čuven.

Nagrađujemo najbolje priče!

Kako bismo dodatno podstakli vašu kreativnost, odlučili smo da najsenzacionalnije priče nagradimo poklonima iz asortimana našeg sponzora – Continental! Najčitanije priče na našem portalu dobijaju ekskluzivne nagrade, a vi imate šansu da budete među dobitnicima.

Pošaljite nam svoju priču!

Ako imate zanimljivu priču koju biste voljeli podijeliti sa svijetom, pišite nam na pricecitalaca@garagepuls.com i možda baš vaša priča bude sljedeća koja će osvojiti publiku – i nagradu!

Ne propustite priliku da podijelite svoje iskustvo i inspirišete druge. Radujemo se vašim pričama!