Atraktivni BMW M1 je kratko vrijeme bio izazivač Ferrarija i Porschea

+6

Prije 45 godina je koštao 120.000 njemačkih maraka, a iako nije ostvario nikakvu konkretnu zaradu, nemjerljiv je pozitivni efekt koji je M1 ostavio na dizajn i imidž budućih modela BMW-a.

Razvoj BMW-a M1 uslovljen je pravilima za nastup na sportskim stazama, koja su proizvođače tjerala da svaki model za trke u određenom broju primjeraka mora biti napravljen i u drumskoj verziji. Naravno, ovo pravilo nije predstavljalo problem za Lotus, Ferrari ili Aston Martin, ali i za BMW.

Predviđena cifra od 800 proizvedenih primjeraka modela pod internom šifrom E26 bila je premala za konvencionalni način proizvodnje, na kakav su tvorničari u BMW-u navikli.  Zato je bilo neophodno u projekt uključiti spoljne saradnike koje je BMW pronašao u sjevernoj Italiji.

Oslanjajući se na prijašnje iskustvo stečeno tokom saradnje početkom 70-ih, odabrani su Lamborghini i Michelotti, dok je Giorgetto Guigiaro, vođa ItalDesigna, zadužen za izgled egzotičnog Bavarca. Lamborghini se, zajedno sa odjeljenjem BMW Motorsport GmbH, trebao pobrinuti za konstrukciju i sastavljanje vrhunskog BMW-a koji je po Motorsportu nazvan M1. 

Pogonski agregat ostao je obaveza BMW-a: iz ekonomskih razloga odlučeno je da se preradi postojeći redni 6-cilindrični agregat M88 u kombinaciji s 5-stepenim manuelnim mjenjačem. Projekt je konačno odobren krajem 1977. godine, ali je tada Lamborghini došao u finansijske probleme, pa je partnerstvo moralo biti raskinuto. Nakon ispadanja proizvodnih kapaciteta Lamborghinija, BMW se za pomoć u finalizaciji obratio radionici Baur u Stuttgartu. 

U međuvremenu je grupa bivših Laborghinijevih inžinjera osnovala firmu nazvanu Italengineering, čija je radionica udaljena 10-ak kilometara od stare tvornice "Lamba". Ponudili su da nastave sa inžinjerskim projektom M1, što im je BMW odobrio. Marchesi u Modeni je napravio okvir prema Lamborghinijevim uputama, dok je karoseriju od stakloplastike (fiberglasa) dostavljao TIR (Trattamento Italiano Resina) iz Reggio Emilije. 

Pod nadzorom ItalDesigna većina elemenata dodavana je karoseriji, poput kontrolne table i dijelova unutrašnjosti, da bi potom vozilo prelazilo u pogon Baura, koji je ručno sastavljao cestovnu verziju BMW-a M1. Nakon ugrađivanja motora i ostalih komponenti u Bauru, gotov automobil je dostavljen firmi BMW Motorsport GmbH, koja je vršila završnu inspekciju i tek u februaru 1979. godine prvi M1 dostavila kupcu. 

Dvosjed s karoserijom od fiberglasa na cjevastom čeličnom prostornom okviru, malim prtljažnikom naprijed i malo većim nazad, za pogon je koristio prvog centralno postavljenog motora BMW-a. Redni 3,5-litarski 6-cilindraš snage 277 "konja" imao je Kugelfischer mehaničko ubrizgavanje goriva, četiri ventila po cilindru, dvije bregaste osovine, impresivan obrtni moment od 330 Nm... Maksimalna brzina: 262 km/h; ubrzanje 0–200 km/h za 20,7 sekundi! 

Serijska oprema bila je impresivna kao i performanse: kožno kolo podesivog upravljača, klima-uređaj, električno podesivi retrovizori i podizači stakala, pop-up farovi...  

Nakon početne euforije, pojavili su problemi sa plasmanom automobila koji je koštao čak 120.000 njemačkih maraka, te prodaja nije dosegla planiranih 800 jedinica. U februaru 1981. godine proizveden je primjerak broj 453, koji je ujedno bio i posljednji M1 koji je sišao sa trake.