Monteverdi 375 S (1967-1972): Kako se Peter Monteverdi osvetio Enzu Ferrariju

+5

Priča je skoro identična nastanku Lamborghinija: Švicarski diler Ferrarija je "Commendatoreu" želio prenijetu kritike kupaca, no dobio je oštar odgovor, koji ga je natjerao da napravi vlastitu marku automobila.

Inženjer, vozač trkačkih automobila i biznismen Peter Monteverdi (1934-1998), potomak slavnog italijanskog kompozitora Claudija Monteverdija, rođen je i cijeli život proveo u Binningenu u Švicarskoj. Njegov otac prodavao je kamione i imao malu servisnu radionicu, u kojoj je talentovani 16-godišnji Peter ostatke uništenog Fiata 1100 pretvorio u svoj prvi trkaći automobil - maleni i neugledni Monteverdi Special. 

Do 22. godine se Monteverdi ozbiljno zainteresovao za motosport: u njegovoj garaži nalazili su se Ferrari Testa Rossa, Ferrari Monza, Renault Dauphine Gordini, Mercedes 300 SLR, čak i Lotus Formule 2, s kojima je učestvovao na raznim utrkama, od brdskih do maratona poput 1000 km Nürburgringa. Nakon smrti oca, Peter nasljeđuje porodični posao i uspijeva ga podići na viši nivo. S 23 godine postaje najmlađi Ferrarijev prodavač, nakon čega su u portfolio dodati Lancia, BMW, Jensen, Bentley i Rolls-Royce.

To nije umanjilo njegovu strast prema motosportu. Godine 1960. Monteverdi je registrovao kompaniju MBM (Monteverdi Binningen Motors), čak nakratko ušao u F1, ali ga je teška nesreća na treningu u Hockenheimu natjerala na povlačenje iz utrka. U isto vrijeme je cvjetao njegov dilerski posao jer bogati švicarski biznismeni nisu štedjeli novac za skupe ljubimce na četiri točka. Preokret je nastupio kada je Peter Monteverdi Enzu Ferrariju pokušao prenijeti neke primjedbe kupaca.

Umjesto verbalnih uvreda, što se desilo u slučaju svađe s Ferucciom Lamborghinijem, sujetni "Commendatore" je od Monteverdija demonstrativno zatražio avans za 100 Ferrarijevih automobila odjednom, što je Švicarac odbio i 1963. je prekinuta saradnja. Poput Lamborghinija, tako je i Peter Monteverdi krenuo u osvetu - izradu vlastitog sportskog automobila. Koncept je preuzeo od britanskog brenda Jensen, čije je proizvode tada aktivno prodavao. 

Ideja je jednostavna: uzeti evropsku dizajn, kombinirati ga s brutalnom američkom snagom, vozilo velikodušno obogatiti opcijama i po paprenoj cijeni poslužiti zahtjevnim kupcima. Teški čelični okvir kojeg je dizajnirao Monteverdi proizveden je u Njemačkoj, zatim isporučen u tvornicu u Švicarskoj, gdje su vijcima ugrađeni ključni dijelovi: Chrysler 7,2-litarski V8 motor (375 KS), 3-stepeni automatski mjenjač, disk kočnice na svim točkovima, servo upravljač i, vrlo važno, snažan američki klima uređaj. 

Peter nije oklijevao naručiti i ostale komponente izvana: prednji ovjes na dvostrukim viljuškastim ramenima napravio je engleski Alford & Alder, zadnji (De Dionova greda, Watt mehanizam) je isporučio američki Salisbury, kočnice su opet bile u nadležnosti engleske kompanije Girling, dok je upravljač kupljen od njemačkog ZF-a. Karoserija prvog modela Monteverdi 375 S djelo je italijanskog dizajnera Pietra Frue, a završna montaža obavljena je u njegovom studiju u Torinu. 

Iako je coupe, prvjenac serije High Speed, dosta podsjećao na Maserati Mistral i AC 428, koje je također dizajnirao Frua, izazvao je dosta pažnje na debiju tokom Sajmu automobila u Frankfurtu 1967. godine. Monteverdi 375 S je bogatim kupcima pružio sve što su željeli: jedan od najmoćnijih motora na tržištu, skupocjenu unutrašnjost, okretnu šasiju, sve moguće atribute udobnosti i pretjeranu cijenu - 50 posto višu od sličnih Ferrarija i Lamborghinija!

Hrabri koncept je uspio! Pozitivne reakcije kupaca bile su takve da je Monteverdi odmah odlučio povećati planirani tiraž s 20 na 100 primjeraka godišnje. Međutim, Fruina mala radionica nije imao takve kapacitete, pa je predložio da se angažira Carrozzeria Maggiore. Monteverdi je odabrao drugi italijanski studio - Carrozzeria Fissore - nakon čega je Frua zatražio autorske honorare za dizajn. Kada je odbijen, tužio je Monteverdija i putem suda uspio zabraniti korištenje svog dizajna nakon samo 10 izrađenih primjeraka. 

Monteverdi je tada uz pomoć Frissorea morao redizajnirati karoseriju, nastao je "novi" 375 S, koji je u periodu od 1969. do 1972. proizveden u svega šest primjeraka. Monteverdi je do 1976. godine napravio još nekoliko modela serije High Speed by Fissore (4-sjed 375 L s dužim međuosovinskim razmakom, roadster 375 C, 4-vratna limuzina 375/4), kasnije proizvodio luksuzne terence, da bi sredinom '80-ih okončao proizvodnju automobila. Za razliku od Lamborghinija, Monteverdijeva osveta Ferrariju završena je neslavno...